Milica Lukšić: moja nebiografija - postoji od 1964. - ne voli biografije - potpisuje drame od 1985., prozu sporadično, poeziju uopće ne
Ozbiljna biografija u kojoj sve priznajem, ali kao da je to pisao netko drugi (može poslužiti za prepisivanje, ako kome zatreba)
Milica Lukšić diplomirala je dramaturgiju na ADU i književnost i lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Po zanatu je dramaturg, pisac i prevoditelj-ica.
Član-ica HDP, HDDU, HSZU. Status u hranidbenom lancu: slobodnjak.
Od 1989. surađuje sa dramskim programom Hrvatskog radija (prije, Radio Zagreba), kao autor-ica-o dramskih tekstova, dramatizacija, prijevoda i radiofonskih adaptacija.
U kazališnoj sezoni 1989./90. u Teatru Itd, Zagreb, na javnom čitanju predstavljen je njen dramski tekst "Suha guba" (s podnaslovom Strahotna igra; pseudo renesansna pustolovna komedija sa šugavim ovcama).
1990. godine u Teatru Itd, Zagreb, dogodila se premijerna izvedba (praizvedba) drame "Lov na medvjeda tepišara". (s podnaslovom Antropološka melodrama, relativno crna komedija nadahnuta tadašnjim aktualnim zbivanjima). Predstava je izvođena u Teatru Itd, na festivalu Marulovi Dani u Splitu (nagrađena kao najbolji tekst otiskom M.Trebotića, s potpisom Ive dr Sanadera, novaca nula), Danima satire u Zagrebu i na Dubrovačkim ljetnim igrama 1991. godine. Medvjed je preživio jednu sezonu na repertoaru Teatra Itd, a sam tekst nakon toga bilježi jedno javno čitanje upriličeno u Muzeju pozorišne umetnosti u Beogradu 1992. godine i jednu radijsku verziju u produkciji Gradskog radija Osijek (1999./200?; izvedba nepotvrđena).
U sezoni 1990./91. dogodio se i jedan kratkotrajan, no nadasve zanimljiv projekt – cabaret u zagrebačkom restoranu "Meduza" (nezavisna produkcija s pokušajem tržišnog opstanka, uz zaludno dozivanje sponzora, a MLukšić je tu u svojstvu tekstopisca-dramaturga).
Od 1991. do 1994. grupa autora čiji je zajednički minimum bila sklonost radiofoniji, okupljena na inicijativu Iris Supek (urednice u Dramskom programu HR), zajednički potpisuje nekoliko radiodramskih tekstova i radiofonijiskih projekata. Među njima je i MLukšić. (U rubrici "radiofonija" zgodno je navesti dva zanimljiva trenutka: 1990. godinu i tekst "Jednom kad je Nevjesta bila Zloba", koji je – vjerovali ili ne – završio u bunkeru, gdje je ugodno stario i dočekao premijerno emitiranje 2001. godine i 2003. godinu kad je radijski uradak iste autorice "Timpana Maltija" bio među delegatima istog radija na festivalu Prix Europa; eto vidite, sve je relativno.)
Negdje između 1993. i 1995. MLukšić se u tragovima može naći i s druge strane crne rupe. Za buduće biografe - tražite pod Narodno pozorište Sombor, opis radnog zadatka: dramaturg (radilo se o tekstu zanimljiva naslova, "Slučajna smrt jednog anarhista"). U istom razdoblju, postojao je i jedan teatarsko-egzistencijalni projekt (u osnovi obiteljskog tipa) pod nazivom "Teatar od nule", sa relativnim sjedištem u Beogradu, pri čemu bi valjalo spomenuti uprizorenje jednog klasika znakovitog naslova "Američki san", gdje se MLukšić ponovo pojavljuje kao dramaturg. Iako je predstava odigrana samo (najviše) 10 puta, valja se sjetiti scenografije kojom je dominirala golema etiketa konzerve humanitarne pomoći s natpisom "goveđi narezajl". Nakon nekolikih posjeta crnoj rupi, MLukšić za promjenu malo živi, a 2003. godine je utemeljena Umjetnička organizacija Autorska kuća, gdje je naša junakinja jedna od članova/ica osnivača.
Autorska kuća nastupa u ulozi izdavača"Alise bez ogledala", "Mrgude", "Priča za tešku noć" i "Sabranih nedjela", a MLukšić koristi sve prednosti i nedostatke slobodnjačkog te neprofitnog umjetničkog udruživanja pa na spomenutim izdanjima obavlja poslove prijeloma i grafičke pripreme kao i dizajna te likovnih rješenja naslovnica (naslovnjača). Ostale djelatnosti (uz AK i izvan iste) uključuju književne i paraknjiževne spelancije po knjižnicama, parkovima, školama, centrima za (ne)kulturu, birtijama na kraju grada, gradskim trgovima itd.
U međuvremenu, osim autorskog pisanja, MLukšić prinudno prevodi s engleskog (uglavnom) i talijanskog jezika (recepte, one za kuhanje, a ne za lijekove). Nada se da će jednog dana prevoditi s perzijskog.
Budućnost: je neizvjesna.
miluksic@inet.hr
