U četvrtak 15.1. friško započete godine (po nekom od mnogih ljudskih kalendara) bilo je prehladno, snijega dovoljno za cijeli vlak, a prostor predavaonice HDLU opasno je nalikovao sakralnom objektu.
Što je žanrovski opravdano: Zvjezdana Jembrih (ovdje u ulozi Autorice) svoj restauratorski zanat (jedna od stvari kojima se ta žena bavi), obrađujući kipce posrnulih svetaca često primjenjuje po takvim mjestima – koja se uglavnom nalaze bogu iza nogu, što može biti i tu odmah iza ugla, ali nisu in i ne spominju se na fejsbuku pa ih uglavnom ne primjećujemo.
Iz takvih zanatom potaknutih izbivanja sa redovne adrese, materijalizirali su se neki dijelovi Ljetopisa. A drugi su posljedica drugačijih putovanja, kroz prostor i kroz vrijeme.
Dakle, u maloj kapelici kod Svetog Nekog, na adresi Bivša Takozvana Džamija, Autorica (Zvjezdana J.) je čitala (peripatetički), Urednica (Sanja L.) je iznijela omanji ekspoze koji bi bio prijatan i akademskom uhu, a osvrnula se i na trubadurski aspekt autoričinih izbivanja sa redovne adrese (osim kipaca, tu su i umjetničke kolonije i land art iliti prostorna intervencija; to vam je ono kad čovjek/štoviše žena dođe na neko brdo, kamen, njivu itd, malo priča s njima i onda ih obdari nekim modnim dodatkom).
Treći za stolom bio je Ljubazni Domaćin (Josip Z.), a iznad glava tročlanog predstavljačkog tijela kao duh sveti izranjale su Zvjezdanine fotografije sa terena, kojih ima i u Ljetopisima. Umjesto Ite missa est, Ljubazni Domaćin je ispričao pragmatičnu (recimo) anegdotu koja povezuje Zvjezdanin likovnjački art sa bilježenjem u pismu.
I tu se vraćamo na Transilvaniju i traktoriste iz naslova: Zvjezdana je svojevremeno boravila u Transilvaniji (likovnjački), zapis o tome postoji u Ljetopisima (iako Autorica za svoje prvo čitanje na ovom predstavljanju nije izabrala taj segment, nego nešto bliže i egzotičnije – Legrad). A onda je izvela land art na do tada još netaknutoj velebitskoj lokaciji Veliko Rujno. Njen tekst u katalogu ovog likovnog projekta zaključio je sa crnim slutnjama da će "do rujna biti probijena cesta do Rujna". Cesta je zaista prošla, baš tada, a s njom i dva razgaljena traktorista (prvi smo!) s odgovarajućom muzičkom pozadinom domoljubno-borbenih poskočica, čemu je nedavno svjedočio Ljubazni nam Domaćin. Autorica Ljetopisa se tome, rekli bismo, nije pretjerano veselila, ali traktoristi bogme jesu. Svejedno; kako je Autorica zaključila – al dobro, to sve mora tak bit, hvala vam što ste bili ovdje!
I kao što se svakom pristojnom okupljanju duša pristoji, u dnu predavaonice bio je mali crni stol (u polumraku), sa sastojcima prehrambeno-tekuće prirode, pa je tako pričešćem zaokružen i ovaj skup.
(Čitajte Ljetopise, dobri su, zbilja)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
/PIC_0040.JPG)
 |
Zagreb, Kraljevec 64a 
tel/fax 01/4578614